image1 image1 image1 image1

Gospa Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta

Dan kad se GOSPA "vratila" u Knin

Korisnička ocjena:  / 1
LošeNajbolje 

Uz dan posvete Crkve Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta u Kninu


 

Utorak, 4. kolovoza 2015. godine, povijesni je datum hrvatskoga Naroda. To je dan kada je posvećena prva katolička crkva koja je izgrađena na kninskom području nakon 1777. godine!

Kada je fra Lujo Marun (1857.-1939.), skrbnik starinarske baštine i utemeljitelj hrvatske nacionalne arheologije, 14. svibnja 1892. godine pronašao kameni romanički zabat oltarne pregrade iz Katedrale sv. Marije u Biskupiji kraj Knina, na lokalitetu Crkvina, nije ni slutio da će njegovo otkriće postati glavnim simbolom marijanske obnove i nacionalne svijesti u hrvatskom narodu.

Stolna crkva hrvatskog biskupa, u kojoj je pronađen najstariji marijanski lik u hrvatskoj umjetnosti, sagrađena u IX. stoljeću, obnovljena je u doba pobožnoga hrvatskog kralja Zvonimira (1075.-1089.). Upravo u Kninskoj krajini, osobito na Kosovu, odvijali su se prijelomni povijesni događaji. Jer je od početka bila “Majka naše Crkve i našega naroda u stoljećima kada smo se kao narod i kao Crkva rađali”, Gospa Velikoga Hrvatskoga Krsnog Zavjeta, kako smo nazvali najstariji marijanski lik, postala je vjerna hrvatska Odvjetnica.

Ovdje je fra Lujo Marun „pronašao“ Gospu.

Kako svjedoči usmena predaja, zapisana u Ljetopisu popa Dukljanina, kralj Zvonimir je “ad quinquae Ecclesias in Campo” prije nasilne smrti “v peth crikvah na Kosovi” izrekao prokletstvo da “ne virni Hrvati” ne bi imali svoga vladara i “da vazda tuju jeziku podložni bili”. Iako ubojstvo kralja Zvonimira, nastalo tijekom kasnijih političkih nedaća, nije povijesno utemeljeno, dogodilo se da Hrvati zadugo nisu uspjeli stvoriti samostalnu državu. Zato se pjesnik Starac Prokop, odnosno kninski gvardijan fra Ivon Menđušić stariji, da bi skinuo devetstogodišnju kletvu kralja Zvonimira, zalagao za gradnju nove crkve kao zadužbine hrvatskog naroda. S tom nakanom, pokraj temelja stare crkve sv. Marije, prema nacrtu kipara Ivana Meštrovića, sagrađena je godine 1938. nova crkva Naše Gospe, na mjestu gdje je “zemlja naša sačuvala uspomene naše, a naša Gospa lozu našu”.

 

NAJSTARIJI GOSPIN LIK

Izvorni kameni romanički zabat oltarne pregrade iz katedrale sv. Marije u Kninu, koji je s plutejima, arhitravom i stupovima dijelio apsidu od središnje lađe, čuva se danas u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu. Prema romaničkim ukrasima dade se zaključiti da potječe iz druge polovice XI. stoljeća. Na reljefnoj trokutnoj plohi (107 x 103 cm), ističe se frontalno urezan Gospin lik u molitvenom stavu, kao Gospa Moliteljica - Maria Orans, podignutih ruku na prsima, okrenutih dlanova prema vjernicima. Kao najstariji ikonografski likovni motiv, nastao već u vrijeme starokršćanske umjetnosti, izrađen prema bizantskoj marijanskoj tradiciji, taj molitveni stav označuje predanje u Božje ruke. Tako je Gospa na Praliku prikazana kao Bogorodica - Theotokos, Mater Dei - jer na meditativan način uspostavlja čuvstveni suodnos s vjernicima.

Nepoznati hrvatski umjetnik izradio je plošni reljef pomoću plitko urezanih crta. Gospin plašt prebacio je preko lijevog ramena tako da se naborana haljina, koja prelazi preko glave i oko vrata, ukoso spušta niz tijelo. Gospin lik obilježio je dvama križevima, jednim na čelu, a drugim u trokutastu završetku iznad glave, i svetokrugom ili aureolom oko glave. Uokvirio ga je dvjema različitim pleternim ornamentikama. Izvanjski dio obruba, odnosno lijevu i desnu stranu trokutasta zabata, ukrasio je stiliziranim kukama, postavljenim obrnuto negoli je bilo uobičajeno u romanici, dok je unutarnji dio obruba ukrasio stiliziranim palmama, ili, kako se uobičajeno kaže, malim palmetama. U donjem dijelu zabata, koji završava u obliku luka, uklesao je prilagođen latinski natpis: SALV(e) (re)G(ina) S(alve) V(i)RGO - Zdravo kraljice, zdravo djevice.

 

ČUVARICA NAŠIH KORIJENA

U prigodi marijanske proslave 1976. godine u Solinu, kao dar hrvatskih vjernika, Pralik je odliven u srebru i zlatu te se čuva u solinskom Prasvetištu Gospe od Otoka - Crkvi svete Marije. Fra Kruno Vukušić (1913.-2008.) odlio ih je šest i darovao Domu za hrvatske hodočasnike bl. Ivan Merz u Rimu, samostanu sv. Franje u Imotskom, svetištu Naše Gospe u Biskupiji kraj Knina, stolnoj crkvi sv. Stošije u Zadru, Hrvatskoj katoličkoj misiji u Stuttgartu i Vojnom ordinarijatu Republike Hrvatske. Nakon uspostave Vojnoga ordinarijata 1997. godine, Gospa Velikoga Zavjeta postala je zaštitnicom hrvatskih branitelja i Vojne biskupije (podatci prema Ante Branko PERIŠA, mjesečnik „MARIJA“, br. 7-8-9/2011. godine, str. 256-257).

Osim gore navedenih sedam odljeva, jedan od odljeva Pralika Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta trajno je postavljen i čašćen i u Hrvatskom nacionalnom svetištu Marija Bistrica. Prema tomu Pralik Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta postavljen u novoj Crkvi u Kninu trebao bi biti osmi, ili sveukupno deveti odljev. Blagdan Gospe Velikoga hrvatskoga krsnog Zavjeta slavi se u nedjelju po blagdanu Male Gospe.

 Selo Biskupija je bilo središnjim mjestom vlasti, crkve i kulture u starohrvatskoj državi. U to vrijeme se ovo naselje zvalo Pet crkava na Kosovu. U svetištu sv. Marije Kraljice Hrvata (odnosno Gospe od Biskupije), koje se nalazilo u ovom selu, stolovao je biskup Kraljevine Hrvatske, od samog osnutka biskupije (zbog veličine biskupije, koja se rasprostirala do Drave, biskupa su nazivali i hrvatskim biskupom), od 1040. sve do ukidanja biskupije 1493. godine. Danas na temeljima te stare hrvatske crkve istoga imena stoji memorijalna crkva uređena između 1937. i 1938. godine prema nacrtu najpoznatijeg hrvatskog kipara Ivana Meštrovića. Tu crkvu freskama je uresio Jozo Kljaković, a Meštrović je graditeljske izvedbe u spomen crkvi u Biskupiji izveo u suradnji s arhitektom Haroldom Bilinićem. Ista djela su velikosrpski ekstremisti uništili, kao dio ideologije uništavanja svega katoličkog, koje su poistovjećivali sa hrvatstvom. Za velikosrpske pobune i srbijanske agresije, crkva je doživjela uništavanje, i još nije obnovljena nakon oslobođenja tih krajeva od četničke vlasti 1995. godine!

 

XIII. STOLJEĆA KRŠĆANSTVA U HRVATA

Kada se daleke 1941. godine navršilo trinaest stoljeća od početaka pokrštavanja Naroda Hrvata, zagrebački nadbiskup bl. Alojzije Stepinac želio je da kao Crkva i Narod proslavimo taj veliki jubilej. No, na žalost, zbog rata koji je harao prostorima Lijepe naše taj događaj nije se mogao ostvariti. Poslijeratna realnost agresivne komunističke ideologije željela je potpuno uništiti našu narodnu i vjersku povijest, naš identitet, pa smo morali uzdajući se u Boga jedinoga i Gospu svih naših vjekova, čekati neka malo bolja i slobodnija vremena. Tek početkom sedamdesetih godina mogli smo početi slobodnije disati.

Pojavio se kao veliki Božji dar - vjerski list, tada polumjesečnik “Glas Koncila”, 1962. godine. Dobili smo dakle, mogućnost vjerske i narodne komunikacije, razmjene informacija. Uskoro su slijedile slavne godine borbe za Hrvatski jezik, Deklaracija o položaju i nazivu jezika 1968. godine, rađa se Hrvatsko proljeće, događa se Međunarodni Marijanski i Mariološki kongres na Mariji Bistrici 1970. godine, kada Marija Bistrica dobiva status Nacionalnog svetišta Majke Božje. Na čelo Crkve u Hrvata dolazi nadbiskup Franjo Kuharić, a u Rimu kao pročelnik Kongregacije za nauk vjere stoluje njegov prethodnik kardinal Franjo Šeper. Krajem 1971. godine komunistička vlast ugušila je Hrvatsko proljeće. Mnoštvo hrvatskih domoljuba završava u kazamatima Stare Gradiške i Lepoglave. Procesuirano je, proganjano i otpuštano s posla preko 40.000 ljudi, Hrvata!

 I u ta zlokobna vremena Biskupska konferencija započela je jedan veliki poduhvat, a to je bila velebna proslava „Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata“ u vremenu od 1976. do 1984. godine. Ono što nije uspjelo bl. Alojziju Stepincu 1941. godine, njegovi nasljednici na kormilu Crkve u Hrvata odlučili su ostvariti - proslava „Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata“. Godina 1976. je odabrana u spomen na dobru kraljicu Jelenu koja je 976. godine izgradila prvu hrvatsku crkvu posvećenu Gospi. Tisuću godina Prasvetišta Gospe od Otoka u Solinu. Tri godine prije te proslave, nadbiskup Franjo Kuharić u pravom je trenutku prepoznao bilo svojega Naroda, kao da nam je kriknuo: „Ako ćemo mi šutjeti, kamenje će umjesto nas progovoriti!“. I, prvi je otvorio naše stare narodne škrinje, zaboravljene škrinje, škrinje prepune KAMENJA. Kamenja kneza Višeslava, Trpimira, kralja Tomislava, Petra Krešimira, Zvonimira, mučenika Krbave i Like, Sigeta, Zrinjskih i Frankopana, junaka i žrtava minulih vjekova sve do križnih putova prošloga stoljeća i do svetog kardinala Stepinca. To sveto kamenje su naše stare narodne „plemićke povelje“. Dokazi su to naše narodne opstojnosti i neuništivosti. Ipak smo mi prvi Narod među svim slavenskim narodima koji je prigrlio Isusov KRIŽ, nosio ga, padao pod njim, pa se ponovno pridizao s Kristovim križem, čvrsto, s obje ruke, svih ovih trinaest i pol vjekova. Vjernosti kojoj smo se predali tamo u stoljeću sedmom, i koju NIKADA nismo iznevjerili možemo zahvaliti što i danas postojimo kao Narod hrvatski.

 Među tim „svetim kamenjem“ nalazio se Pralik Gospe iz Biskupije kod Knina. Prema tom izvorniku, u srebru i zlatu, koje je sakupljano nekoliko godina, u akciji “Glasa Koncila”, izradili smo Pralik Gospe Velikog hrvatskog krsnog zavjeta, za početak Veleslavlja na Gospinu Otoku u Solinu 12. rujna 1976. godine. Na kraju toga slavlja naš nadbiskup dr. Franjo Kuharić izrekao je znamenitu Molitvu Velikog hrvatskog krsnog zavjeta. I tako je s Gospina Otoka krenuo nezaustavljiv hod “Crkve hodočasnice” kako ju je nazvao Franjo Kuharić, najznačajnijim postajama naše vjerske i narodne povijesti.

Poput biblijskog patrijarha Mojsija, uzeo je Franjo Kuharić pastirski štap u ruke, i na čelu svojega vjernoga puka krenuo putem SLOBODE i ISTINE. U molitvi, pokori i u zahvalnosti. Bili smo zajedno 1978. godine u Biskupiji kod Knina, molili i plakali s prorokom Jeremijom, njegovu Petu tužaljku. A onda je došla 1979. godina. Naš prvi susret s “Papom iz daleke zemlje” u Rimu. Branimirova godina. 15.000 Hrvata hodočasnika iz cijeloga svijeta, od Australije do Skandinavije, od Amerike do Afrike i Azije. I ona prva Misa na hrvatskom jeziku u Crkvi svih crkava u Rimu. Kuharić na čelu svoga vjernoga stada. Papa ga grli i pozdravlja. I Papina riječ nama: “Dragi moji Hrvati, Papa vas voli, Papa vas grli i prima, Papa vas blagoslivlja”. Pralik Gospe Velikog hrvatskog zavjeta bio je s nama u Rimu, i Papa ga je blagoslovio. Bio je taj našPralik Gospe s nama i na domovinskom slavlju u Ninu, ujesen iste godine u nazočnosti sada već 300.000 hodočasnika. Nin je bio vrhunac, jer sva slavlja nakon njega bila su tek normalan hod osviještenog vjerničkog puka. Po uzoru na Višeslavov križ iz one „škrinje svetoga kamenja“ izradili smo Zavjetni križ. Franjo Kuharić i njegov vjerni puk u Ninu je visoko podigao u zrak taj Zavjetni križ i izrekao „novu molitvu“: Ispovijest vjere Hrvata katolika. Sveti Otac nam je odobrio da ovu molitvu u posebnim prigodnim slavljima možemo moliti u Misi kao Vjerovanje! U Ninu smo obećali zajedno s našim biskupima da ćemo ovu molitvu moliti svaku večer u 21 sat, a da će biskupi u to vrijeme blagoslivljati svoj vjernički puk.

 Nin nam je zacrtao program: “Hrvatska katolička obitelj dnevno moli, a nedjeljom slavi svetu Misu.” I, tako smo hodočastili redom sve do velebnog Nacionalnog euharistijskog kongresa na Mariji Bistrici 1984. godine, ovaj puta s kardinalom Franjom Kuharićem. Kardinalom ga je imenovao blaženi Ivan Pavao II., godinu dana ranije. I, tako je završila velebna proslava „Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata“. Mislio sam to do ovoga, slavnoga utorka 4. kolovoza 2015., Olujne godine! A, onda sam se kao hodočasnik uputio u hrvatski kraljevski grad Knin. Sretan, kao sudionik svih postaja veleslavlja „Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata“ od Gospina Otoka 1976. godine pa do Knina danas, u prelijepoj Crkvi Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta ugledao sam tamo s desne strane glavnoga oltara Pralik Gospe Velikog Hrvatskog Zavjeta. Silno obradovan, želio sam kriknuti: Gospa se vratila u hrvatski kraljevski grad Knin!!! Premda Gospa NIKADA nije iz njega izišla, pa čak ni kada je njezin Pralik iz Biskupije, neprijatelj ukrao, obeščastio i odnio iz Biskupije, u OLUJI su ga hrvatski branitelji pronašli i vratili, samo fizički, natrag u Knin.

Jer, Gospa je uvijek bila tu, u Kninu, kao i u cijeloj Domovini.

ZA SVA VREMENA!

Ivan Jaklin, povjerenik HKV Varaždin

Izvor: http://www.hrvatski-fokus.hr/index.php/religija/14437-dan-kada-se-gospa-vratila-u-knin

free joomla templatesjoomla templates
2017  Gospa Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta - Knin   Sva prava prdržana. Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja - Split